Znate li ko su Robert Stainer i Damir Rimac?

Sumnjam. Nisam ih ni ja znala. A trebali bi ih svi znati. Morate ih upoznati da se uvjerite u njihovu genijalnosti i virtouznost.

Damir i Robert su dobitnici medalja u stonom tenisu na nedavno održanim evropskim parasportskim igrama Malme Open u Švedskoj. Parasportske igre su najveće sportsko takmičenje za osobe sa invaliditetom nakon paraolimpijskih igara.

Damir i Robert su dva zaljubljenika u stoni tenis već duži niz godina, a uspjesi koje postižu su dokaz iskrene posvećenosti i ljubavi prema ovom sportu.

Zahvaljujući Udruženju Oaza (www.udruženjeoaza.ba) čiji su oni članovi, oni vrijedno treniraju gdjegod i kadgod im Oaza obezbijedi salu i vrijeme za trening. Mjesto i vrijeme nikad nisu bili prepreka za njih. Baš obrnuto – gdjegod, i, što češće - to bolje. Oni uvijek dođu na vrijeme i budu do zadnje minute bilo da se radi o Skenderiji u centru grada ili o sali u Vogošći. „Takav žar, upornost i nepokolebljivost se ne vide često ni kod profesionalnih sportista"- kaže Samir, koordinator projekta Oaze koji je pratio Damira i Roberta u Malme. Samir kaže da je svaki put nevjerovatno uživanje gledati Damira i Roberta i njihove magične poteze.

Svi takmičari koji nemaju nacionalnu klasifikaciju u toku turnira mogu je dobiti od službenika za klasifikaciju ITTF (međunarodna stonoteniska federacija), a za ocjenu vještina Damir i Robert su nakon prvog dana takmičenja, uspjeha i provjere nivoa igre, postali nosioci u svojim grupama. ITTF službenik za klasifikaciju je bio neskriveno, pozitivno izneneđen kvalitetom igre obojice naših takmičara. A naročito je ostao zapanjen kad mu je Robert predložio da se zamijene za rekete i kad je, mada vrstan igrač, malo koju lopticu uspio vratiti tamo gdje je htio. Silina udaraca i putanja loptice koje je Robert slao sudiji je bila neuporedivo bolja sa tim profesionalnim reketom. Sada, kao rangirani takmičari, Robert i Damir mogu nastupiti na svim međunarodnim stonoteniskim turnirima u organizaciji ITTF Para Table Tennis.

Robert je igrač koji plijeni pažnju kombinacijom sjajne igre i svojom pojavom, koja je netipična za stonotenisera: visok i skoro 150 kg težak momak, ali koji briljantnošću svog uma pravi takve poteze koji u potpunosti nadoknađuju brzinu kretanja nogu. Ne čudi što za njega navijaju svi gledaoci bez obzira odakle dolaze i kojem timu pripadaju.

Osim što sjajno igra, Robert zna mnogo, da ne kažem sve što ima na internetu o stonom tenisu, pa kad je počeo gore pomenutom službeniku pričati o karakteristikama njegovog reketa, službenik se samo zbunjeno smijao.

Damir je za razliku od Roberta, vitak i krhak, a u Malmeu je osvojio zlatnu medalju u kategoriji Clas Performance 3, srebrnu u Open Category u paru sa Robertom, i bronzanu u kategoriji S11. Obojica su postigli zavidan uspjeh jer imaju sve odlike koje krase uspješne sportiste: na prvom mjestu ljubav za stoni tenis koja je njihova osnovna vodilja, posvećenost, fokusiranost i inicijativu u igri. Možda baš kao i jedan od njihovih idola – Vladimir Samsonov, stonoteniser iz Bjelorusije, kojeg su slučajno sreli na aerodromu na putu prema Malmeu. To uzbuđenje i radost zbog susreta sa ovim vrhunskim stonoteniserom najbolje opisuju Robertove riječi nakon što se slikao sa Vladimirom: „Ovo je isto k''''o da sam dobio na lutriji".

Ne znam da li znate da i stonoteniski reket, baš kao i sva druga sportska oprema, iza sebe ima mali milion karakteristika kojima se mjeri i određuju kvalitet reketa. Robert i Damir bi vam o tome mogli sve ispričati. Sve ove komponente prirodno utiču i na cijenu reketa. Od svih komponenti meni se najviše urezalo u pamćenje da profesionalni reket košta oko 1000 KM.

Damir i Robert su takođe najbolji i nerazdvojni prijatelji. Ne idu na takmičenja ako ne mogu ići zajedno. I obojica bi bili presretni i zasigurno bi postizali i bolje rezultate kad bi imali po jedan pravi reket.

Znajući naše ljude, vjerujem da bi se brzo našle osobe koje su dovoljno bogate u svakom smislu i koje bi rado donirale ove rekete Damiru i Robertu, a naročito kad bi ih vidjeli kako oni uživaju igrajući stoni tenis. Međutim, sada ne pričam o tim bogatim i nesebičnim osobama koji sve ljude vide kao ravnopravne i koji bi rado obradovali i pružili priliku Damiru i Robertu i izjednačili njihove mogućnosti da se takmiče pod istim uslovima kao i drugi sportisti.

Pitam se znaju li oni koji su plaćeni iz novca od poreza koje mi plaćamo, da kroje i sprovode politike u sportu i društvu na svim nivoima ove naše slojevite države o tome šta radi Oaza i ko su ova dva momka? Samo pitam.

Morate upoznati Damira i Roberta da se uvjerite u njihovu genijalnosti i virtouznost. Samo pozovite Samira u Oazu i raspitajte se gdje danas Damir i Robert treniraju.

Priča o Robertu i Damiru je nastala u okviru MyRight - Empowers People with Disabilities programa u Bosni i Hercegovini