Poziv na učešće u izradi izvještaja Specijalne izvjestiteljice za prava OSI

Pozivaju se majke i drugi članovi porodica djece s invaliditetom da podijelile svoja iskustva u svrhu doprinosa izradi izvještaja Specijalne izvjestiteljice za prava osoba s invaliditetom vezano za podršku djeci s invaliditetom u porodici kao i rodnoj dimenziji podrške, odnosno kako to konkretno utiče na žene i muškarce.

Molimo sve zainteresovane da nam se jave putem e-maila: info@myright.ba sa svojim kontakt podacima najkasnije do 15.04.2025, kako bi dogovorili sastanak na kojem bi prošli kroz listu pitanja koja se nalaze u „Pozivu" Specijalne izvjestiteljice za prava osoba s invaliditetom.

Više informacija o Pozivu Specijalne izvjestiteljice za prava osoba s invaliditetom možete naći na sljedećem linku: https://www.ohchr.org/en/calls-for-input/2025/call-inputs-care-and-support-children-disabilities-within-family-environment

Nakon obavljenih razgovora, MyRight bi poslao podnesak uredu Secijalne izvjestiteljice do roka za slanje, odnosno 30.04.2025. godine.

 

U nastavku slijedi neslužbeni prijevod „Poziva"

 

 „Porodica igra ključnu ulogu u brizi i podršci djeci s invaliditetom. Osim što ih njeguje, porodica im pomaže da ostvare svoja prava i razviju vještine za što samostalniji život u zajednici. Ova uloga se s vremenom mijenja i traje cijeli život – kako za one koji pružaju podršku, tako i za one koji je primaju. Način na koji porodica preuzima ovu odgovornost često zavisi od društvenih i kulturnih vrijednosti, ali i od toga koliko su dostupni formalni servisi podrške. 

Kada sistemska podrška izostane, porodica postaje glavni oslonac, što može imati ozbiljne posljedice po prava svih njenih članova. Djeca s invaliditetom – i kasnije kao odrasle osobe – često se suočavaju s pretjeranom zaštitom, gubitkom kontrole nad sopstvenim odlukama, siromaštvom, ekonomskom zavisnošću, izolacijom, zanemarivanjem, zlostavljanjem i nasiljem. Istovremeno, članovi porodice koji preuzimaju najveći dio brige često su u riziku od siromaštva, jer imaju manje prilika za rad i lični razvoj, što može dovesti do socijalne izolacije i negativnog uticaja na njihovo mentalno zdravlje. 

Žene, a posebno majke djece s invaliditetom, u najvećoj mjeri preuzimaju odgovornost za brigu i podršku. Ovaj rad je uglavnom nevidljiv, neplaćen i društveno nepriznat, a često se odvija bez ikakve pomoći. Kao rezultat toga, žene i djevojke koje se nalaze u ovoj situaciji suočavaju se s posebnim izazovima u ostvarivanju svojih ljudskih prava. Ipak, pitanje njihove podrške i ravnopravnosti rijetko se dovoljno razmatra u istraživanjima o pravima osoba s invaliditetom, rodnoj ravnopravnosti i pravednijoj raspodjeli neplaćenog rada u domaćinstvu.

U svom izvještaju, Specijalna izvjestiteljica za prava osoba s invaliditetom će nastojati skrenuti pažnju na izazove i prepreke s kojima se suočavaju porodice djece s invaliditetom, posebno majke, kao i na negativne posljedice koje to ima na prava osoba s invaliditetom.

Da bi to postigla, razmotrit će povezanost Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena i Konvencije o pravima djeteta kao osnove za rodno osjetljive i inkluzivne politike u oblasti porodice, njege i podrške.

Također će analizirati pravne, političke i druge mjere koje ih mogu adekvatno podržati, posebno u kontekstu sve veće međunarodne svijesti o potrebi uspostavljanja sveobuhvatnih sistema njege i podrške zasnovanih na ljudskim pravima, rodnoj ravnopravnosti, inkluziji osoba s invaliditetom i starosnoj senzibilnosti."

Kako bi prikupila relevantne informacije za svoj izvještaj, Specijalna izvjestiteljica poziva vlade, nacionalne institucije za ljudska prava, nezavisne nadzorne mehanizme, organizacije civilnog društva i mreže, uključujući organizacije osoba s invaliditetom i udruženja roditelja, kao i druge relevantne aktere, da dostave informacije i komentare o sljedećim pitanjima:

1. Kako društvene i kulturne norme i uvjerenja utiču na porodice djece s invaliditetom, posebno na majke?

2. Molimo da podijelite svoja iskustva  vezana za podršku roditeljima tokom trudnoće i rođenja djeteta s invaliditetom.

3. Da li su mjere ranog prepoznavanja i intervencije, te brige u ranom djetinjstvu i razvoju djece s invaliditetom (usluge ranog rasta i razvoja) dostupne (na raspolaganju) i pristupačne?

4. Koji su to izazovi kao i dobre prakse u zakonima i politikama o porodici, djeci, rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj zaštiti, uključujući one koje se bave rodnim aspektima njege i podrške, kao i formalizacijom porodične njege i podrške (npr. kroz penzije, naknade itd.)?

5. Da li su informacije, podrška i usluge dostupne porodicama kako bi ispunile svoje obaveze brige i podrške djeci s invaliditetom, uz poštivanje njihovih prava i razvoj kapaciteta  (npr. pristup inkluzivnom obrazovanju, kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, rehabilitaciji, asistivnim pomagalima, ličnoj asistenciji, prilagođavanju stambenog prostora, privremeni odmor od njege, mrežama podrške među jednakima i zajednicama, psihosocijalnoj podršci itd.)?

6. Da li postoji kontinuitet pružanja i razvoj usluga i podrške tokom životnog ciklusa, posebno kada djeca s invaliditetom postanu odrasle osobe i dostignu stariju dob?

7. Kako se porodice i osobe s invaliditetom, uključujući djecu, konsultuju u vezi sa zakonima, politikama i mjerama koje se odnose na brigu i podršku, uključujući i one u porodičnom okruženju?

8. Da li se radi analiza podataka o potrebama i dostupnosti postojeće podrške porodicama djece s invaliditetom, uključujući posebno rodne aspekte brige i podrške?

9. Koliko vremena članovi porodice ili druge osobe provode pružajući njegu i podršku osobama s invaliditetom?

10. Ko pruža njegu i podršku – da li su to majke, očevi, braća, sestre, drugi članovi porodice ili profesionalni njegovatelji?

11. Kome se pruža njega i podrška – djeci s invaliditetom, odraslim osobama s invaliditetom ili starijim osobama s invaliditetom?

12. Koliko vremena osoba s invaliditetom provode u brizi o sebi?