Svjetski dan Brajevog pisma - 4. januar
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u decembru 2018. godine usvojila Rezoluciju World Blind Union potvrdivši 4. januar, dan rođenja Louis Braille kao Svjetski dan Brajevog pisma.
MyRight kroz podršku projektu Udruženja slijepih Kantona Sarajevo, podržava aktivnosti koje imaju za cilj promociju Brajevog pisma, naročito među slijepim osobama.
U toku 2018. godine održane su tri radionice za promociju Brajevog pisma, na kojima su promotorice Amna Alispahić i Senija Okić, i promotor Vehid Hajduković, radili s ciljem motivisanja slijepih osoba da nauče Brajevo pismo i da ga koriste u svakodnevnom životu.
U nastavku teksta možete pročitati njihova motivaciona pisma:
Zašto učiti Brajevo pismo?
Brajevo pismo je izumio i usavršio Luis Braille (1809.-1852.) i to je jedino pismo za slijepe. Brajevo pismo koriste slijepe osobe u cijelom svijetu, a Evropske akademije nauka i umjetnosti proglasile su Brajevo pismo najvećim tehničkim dostignućem 19. vijeka.
Slijepe osobe, zahvaljujući čitačima ekrana i drugim softverskim dodacima, danas uspješno koriste računare, koji im omogućavaju pristup informacijama, komunikaciju sa svijetom na ravnopravnoj osnovi sa drugima.
Međutim, bez obzira na tehnološki napredak i sve benefite koje je takav napredak donio slijepim osobama, Brajevo pismo ostaje nezamjenjivo u svakodnevnom životu slijepih osoba.
Koristeći Brajevo pismo, slijepe osobe mogu u svojim domovima obilježiti kućanske aparate i tako ih učiniti pristupačnim za korištenje, a obilježavati se mogu i brojne druge stvari, prehrambeni artikli i predmeti u svakodnevnoj upotrebi.
Brajevo pismo nema alternativu ni kada je u pitanju neposredan kontakt sa tekstom, budući da je dokazano da se samo slušanjem ne dobiva potrebni nivo informacija i razumijevanja.
Na kraju, treba pitati osobe bez oštećenja vida, da li bi, zarad prednosti koje im donosi moderna tehnologija, ikada zanemarili važnost olovke i papira, ili ih potpuno izbacili iz upotrebe? Odgovor je naravno negativan, a isto vrijedi za Brajevo pismo kada su u pitanju slijepe osobe. (Amna Alispahić)
Šta mi u životu znači Brajevo pismo
Često se sjećam djetinjstva i početka školovanja. Debele naočale, debela slova, podebljane linije…
Ujutro, kad su oči odmorne, nekako bi i išlo s čitanjem. Kako bi dan odmicao moje oči bi bile sve umornije i umornije, vid se mutio, također i slova. Bila sam tek na početku života i željela sam učiti i saznavati. Željela sam pročitati sve te silne knjige što su me okruživale, a moj vid, moji mali ostaci vida mi to nisu dozvoljavali. Majka mi pomaže, također i sestre, a meni to nije dovoljno. Želim sama čitati, čitati kad god mogu i hoću.
A onda susret s Brajevim pismom. Mnoštvo tačkica na bijelom papiru. Čudim se, radujem i strahujem. Sve u isto vrijeme. Moji prsti nevješti i kruti. Brzo pamtim pravila pisanja, a čitanje… Od čitanja imam glavobolju i ja, a i moja sestra koja me podučava. Međutim, vid mi sve više i više slabi, a prsti dobijaju novo umjeće. Prepoznaju prvo ona slova sa manje tačkica, pa onda i ona sa više. Čitam prvo polako. Stalno čitam. Kažiprst mi kadkada utrne i boli me od Louisovih tačkica. Vremenom postajem jedan od najboljih čitača Brajevog pisma.
Bucmaste brajeve knjige su moje dobre drugarice u osnovnoj, pa srednjoj školi i na fakultetu.
Danas sam profesorica i dosta vremena se družim s računarom, al tu su i dalje moje bucmaste brajeve knjige… Na njih uvijek mogu računati. One ne trebaju električnu struju, nikakav virus ih ne može napasti i pojesti, nema pada sistema i gubljenja svega što je bilo pohranjeno.
Brajevo pismo je svuda oko mene…
Na radnom stolu bilješke za školu ispisane Brajevim tačkicama. U ladici dokumentacija sortirana u fascikle s brajevim slovima u zaglavlju. Knjige, Cd-ovi, sve nosi Brajevu oznaku i lako ih pronalazim. Kuham i dodajem svoje omiljene začine. Obilježeni su brajevim naljepnicama i tako ih ne brkam. Moja veš mašina ima također brajeve oznake, pa pegla.
Dragi Luj, hvala ti za mnoštvo tačkica na bijelom papiru. Zahvaljujući tvojim tačkicama mogla sam se obrazovati i još uvijek se obrazujem. Obrazovanje me dovelo do samostalnosti i učinilo zadovoljnom i korisnom i sebi i društvu kojem pripadam. (Senija Okić)
BRAJ I JA
U jednom pitomom bosanskom selu rođen sam kao slijepo dijete. S obzirom da je mojim roditeljima to bio već treći slučaj, nastanak mene nije im preteško pao. Moje odrastanje naizgled je prolazilo bez problema, jer su valjda roditelji imali „uhodan sistem" odgoja slijepog djeteta. Mnogi tvrde da sam izrastao u umiljatog dječačića, a ja još uvijek nisam pojmio svoj nedostatak. Ono malo vida što sam sa sobom donio zakoračivši u život koristio sam kako sam znao i umio. Kao i za ostalu djecu, i za mene je livada bila livada, kuća bila kuća, drvo bilo drvo, ali brzo sam shvatio da su u očima iste ove djece te stvari ipak bile nešto drugačije. Dakle, vrlo brzo sam shvatio da sam, ustvari, slijep.
Sa navršenih sedam godina krenuo sam u Zavod za slijepu djecu u Sarajevu „da učim školu". Ni za taj odlazak od kuće roditelji naizgled nisu marili, jer sam im ja bio treće iskustvo. Prvi školski dani meni bijaše pomalo čudni, ali kažu da je to slučaj i kod sve ostale djece. Sa ono malo vida i uz pomoć dosta svjetla počeo sam tamnim flomasterom po bijelom papiru škrabati debele grafičke oblike što se slovima zovu. Čini mi se da sam zavolio školu, ali sam se u nju definitivno zaljubio kada sam krenuo učiti brajevo pismo. Učitelji i ja brzo smo shvatili da samo brajevo pismo može donijeti rezultate.
Tačkica po tačkica... i nastajaše slova. Slovo po slovo formiraše riječi. Od tih istih riječi vrlo brzo nastadoše kratke, pa i one malo duže rečenice. Vremenom su te iste rečenice pisane brajevim pismom formirale prve literarne radove kojih se i danas s radošću sjetim. Jedva sam čekao odlazak na raspuste da bi sa svojim vršnjacima pričao o školskim iskustvima. Njihova su nekako sva bila ista i razlikovala se od mojih. Tek kad sam kamenčićima na zemlji istačkao njihova imena brajevim pismom, shvatili su i zašto.
Godina po godina, razred po razred, tako se odmotavalo moje školsko klupko. Što sam se više uspinjao ka višem razredu, sve više sam volio brajevo pismo i sve više shvatao njegov značaj. Nije bilo prisutno samo na školskoj nastavi, već je veoma brzo postalo i moja svakodnevnica. Male zabilješke, velike želje, pa i pokoje tajno pisamce, sve je to bilo uredno ispisivano brajevim pismom. Svaka do tada pročitana knjiga, svaka društvena igra, skoro svaka životna aktivnost, već tada je u pozadini imala brajevo pismo. Već tada sam zamišljao svoj samostalan život koji ću u potpunosti prilagoditi sebi uz pomoć brajevog pisma. Zamišljao sam se kako samouvjereno otvaram poklopac kutije sa natpisom „Kafa". Bio sam u sebi ponosan zamišljajući kako u supu sipam prah iz kutijice sa natpisom „biber".
Krenuh u srednju školu. Iskustva nova, obaveza mnogo više, a navike iste. Sve će biti mnogo lakše kada znaš kako ih rješavati. Stara dobra brajica. I tako, godina za godinom, i taj dio života, kažu najljepši, prohuja kao vihor. Često se sa ponosom sjetim kako sam pred golemim auditorijem čitao svoj maturski rad istipkan na brajevoj mašini.
Prošlo je od tada dosta godina. Obistini se slućeni poklopac sa natpisom „Kafa"; naslutih sebi kutijicu sa brajevom napomenom da je u njoj biber. Tu je još mnogo ceduljica. Zahvaljujući brajevom natpisu, sinoć sam sebi ispunio želju – poželio sam obući crvenu košulju. Valjda se niko neće zavući u moj ormar i zamijeniti ceduljice.
I na svome poslu se družim s tačkicama, valjda je život tako htio. Ispod mojih jagodica, tačku po tačku, slovo po slovo, i tako redom, izlaze knjige koje sa nestrpljenjem iščekuju mnogi moji slijepi prijatelji. Neću ih razočarati. Sve dok budem mogao samo za njih proizvodit ću to tačkasto carstvo.
Jer bez brajevog pisma, jednostavno, NE MOGU, NE ŽELIM I NEĆU!!! (Vehid Hajduković)
Projekat "Unapređenje dugoročne održivosti Udruženja slijepih Kantona Sarajevo i drugih organizacija slijepih u Federaciji BiH kroz edukaciju, zagovaranje i podizanje svijesti", Udruženje slijepih Kantona Sarajevo realizuje u periodu 2018.-2021. u saradnji sa partnerskom organizacijom Savezom slijepih Švedske (SRF), finansiranom od strane MyRight.
Austrian Development Cooperation i Light for the World su finansirali izradu ove web stranice
Copyright (C) 2015 - Myright, Empowers people with disabilities
All Rights Reserved